JER KAD ĆEMO PRIČATI O PLANERIMA AKO NE U JANUARU…
U čitavu bullet journal avanturu uskočila sam u januaru prošle godine, nakon dosta premišljanja i istraživanja, jer vođenje takvog tipa dnevnika, ruku na srce, zna da djeluje prilično zbunjujuće i malo besmisleno nekome ko se s njim tek susreće. Tako je meni na samom početku djelovalo kao da je potrebno više vremena za izradu različitih rubrika planera nego za ispunjavanje samih obaveza, što je apsurd nad apsurdima, ali onda sam našla opciju koja meni odgovara i koja pobija takvo uvjerenje. Za razliku od mnogih verzija na koje se može naići na netu, a koje su prepune crteža i ukrasnih elemenata, ja sam se odlučila za crno-bijelu verziju koja na prvo mjesto stavlja preglednost i jednostavnost. O konceptu ovakvog planera pisala sam prošle godine (možete pročitati u ovom postu), a sada se zadržavam samo na brzinskom pregledu ovogodišnjeg planera i nekim izmjenama na koje sam se odlučila nakon što sam, zhavaljujući jednogodišnjem bullet iskustvu, shvatila šta mi odgovara, a šta je jednostavno suvišno, neupotrebljivo i krajnje nepraktično.
