Festival književnosti Imperativ: utisci

U Banjaluci se u periodu od 30. maja do 3. juna 2018. godine u prostorijama Banskog dvora održavao 1. festival književnosti Imperativ. S obzirom na to da sam tamo visila skoro svaki dan, odlučila sam da jedan post posvetim upravo utiscima u vezi s ovim događajem: šta se moglo tamo vidjeti, kako je sve organizovano i realizovano, koje su to najzanimljivije crte svakog dana održavanja ovog festivala. 

O kakvom je festivalu riječ?

Na samom početku, nekoliko informacija opšte prirode o samom festivalu pa onda prelazimo na pojedinačne dane njegovog održavanja. Dakle, riječ je o festivalu koji je zamišljen kao neka vrsta mješavine klasičnog sajma prodajnog tipa, promocija knjiga, pisaca i izdavačkih kuća, približavanja književnog stvaranja i autora publici, organizovanja radionica… Najavljeno je 14 izdavačkih kuća, među kojima su i Imprimatur, Booka, Areté, Fraktura, Buybook, Geopoetika, Lom, zatim gostovanje različitih autora iz Srbije, BiH, Hrvatske. U svakom slučaju, zvučalo je kao nešto vrijedno izdvajanja vremena i obilaska. Da ne dužim, slijedi pregled utisaka o pojedinačnim danima ovog književnog festivala i svemu onome čemu sam prisustvovala. Nisam bila sigurna kako da organizujem post, pa sam na kraju odlučila da to ne bude samo po danima, već po tipovima dešavanja koja su na festivalu upriličena. Pa da krenemo (mala napomena: cijenim da bi ovo mogao biti malo duži post, tako da slobodno pripremite nešto za piće i zavalite se negdje).

Sajamski dio festivala

Sajamski dio festivala podrazumijevao je prodaju knjiga različitih izdavačkih kuća iz BiH, Hrvatske i Srbije, s tim da je akcenat stavljen na nešto manje i alternativnije, rekla bih, izdavačke kuće, što se može vidjeti na osnovu pomenutog spiska izlagača. Tako su se mogle naći knjige do kojih i nije tako lako i jednostavno doći u banjalučkim knjižarama, a cijene su bile definitivno niže od redovnih. Na štandu Imprimatura (a o kome bih drugo pisala?!) organizovana su i druženja s autorkama Milankom Blagojević (čija je zbirka priča Mandarinske patke izašla iz štamparije upravo prvog dana festivala), Slađanom Perković, autorkom zbirke priča Kuhanje, te sa Dajanom Tadić, autorkom knjige Heroji po šiframa. A pošto cijenim da je negdje red i da podijelim s vama šta sam to fino zbavila, evo spiska naslova i kraćih obrazloženja:

Metamorfoza, Franc Kafka (izdavač Areté) ― Iako imam drugo izdanje Kafkinih pripovjedaka (ono plavo, Reč i misao, tvrdih korica), odlučila sam se da nabavim i ovo, isključivo zbog fenomenalnih korica (a i sajamska cijena iznosila je svega 6 KM). Izdanja ove kuće definitivno su postala prepoznatljiva po sjajnim koricama, ilustracijama i grafičkim rješenjima, za koja je zadužena Jana Vuković.

Lov na veliku ribu, Dejvid Linč (izdavač Areté) ― Jer što da ne?! I ovdje važe isti utisci kad je riječ o izgledu same knjige. Sajamska cijena iznosila je 10 KM, ako se ne varam.

In a Sentimental Mood, Ivana Bodrožić (izdavač Sandorf) ― Do odluke da kupim ovu zbirku poezije došlo je tek nakon što sam prisustvovala čitanju pjesama pomenute autorke i Berislava Blagojevića, koje je bilo organizovano 2. juna na Art terasi. Prije toga nisam bila upoznata s njenim radom, ali ovim me kupila na prvu. Trenutno sam u fazi čitanja zbirke, a detaljnije utiske javljam uskoro. Sajamska cijena: 13 KM.

Trideset deveti maj, Marko Tomaš (izdavač Lom) ― I još jedna zbirka poezije za koju sam se odlučila tokom festivala. Postoje njene dvije varijante, sa crvenim i bijelim koricama, a ja sam se odlučila za ovu drugu, koja ima i prelijepu ilustraciju Mostara na naslovnici. Detaljniji utisci slijede u nekom od narednih postova, a sajamska cijena iznosila je 8 KM.

Prostor u kojem se sve odvijalo izgledao je fenomenalno. Funkcionalan, pregledan i vrlo lijepo, ujednačeno i prijatno uređen, svakako je bio jedna od prvih stvari koje bi ljudi zapažali. Dovoljno popunjen da ne izgleda (polu)prazno, a opet nije bio prenatrpan i sve je bilo pregledno i lako dostupno.

Poeziju će svi čitati

received_1085931611561537-01

Jedna od aktivnosti koje su se dešavale u okviru ovog festivala, i to na prelijepoj Art terasi Banskog dvora, jeste ona naziva Poeziju će svi čitati, a koja je podrazumijevala čitanje stihova različitih autora. Tu su se našli (izdvajam samo one čijem sam čitanju prisustvovala) Tanja Stupar Trifunović i Marko Tomaš (1. juna), Ivana Bodrožić i Berislav Blagojević (2. juna). Čitanja su bila vrlo opuštena, smjenjivali su se autori-domaćini i autori-gosti. U suštini, bila je to odlučna prilika da se upoznamo s poetskim radom autora koji su ovim druženjima prisustvovali, da se prisjetimo njihovih starijih pjesama, čujemo neke  nove  ili one koje tek treba da budu objavljene.

Promocije

20180531_190035-01

Organizovane su i nešto klasičnije promocije knjiga, i dalje vrlo opuštene i sa ciljem uspostavljanja neke vrste dvosmjerne komunikacije. Jedna od popularnijih bila je promocija knjige Pas Ivana Tokina, mada osnovni utisak jeste taj da se autor zaista mogao više potruditi da bude bolji sagovornik i da pokaže više želje i energije da makar malo detaljnije odgovara na postavljena pitanja. Ovako je izgledalo kao da mu i nije stalo do toga da učestvuje u komunikaciji koja je u okviru promocije na prvom mjestu posvećena njegovom radu i njemu kao piscu i da publici koja je došla da ga čuje barem pokuša malo detaljnije predstaviti sebe kao autora i svoj rad, no dobro…

Crveni salon bio je mjesto održavanja i promocije knjiga Stefana Boškovića i Ognjena Spahića (2. jun). Istina, malo sam kasnila, ali sam stigla da čujem priču koju je čitao Stefan Bošković (naslova se ne sjećam, ali je riječ o priči iz knjige Transparentne životinje) i ostala sam naprosto oduševljena. Krivo mi je što nisam kupila knjigu, kasnije sam pokušala da je nađem, ali ne baš uspješno. U svakom slučaju, autor s čijim radom do sada nisam bila upoznata, ali čije mi se pisanje nakon ove promocije učinilo vrlo (ali vrlo!) zanimljivim i vrijednim posvećivanja pažnje i vremena. Jedna od prvih reakcija koje sam imala nakon završene promocije bila je: Ovako se pišu priče!

Note i slova

20180530_212049-01

Večernji dio festivalskog druženja imenovan je kao Note i slova, a realizovan je kao spoj riječi i muzike u okviru kojeg su svako veče u 21.00 različiti autori/blogeri čitali svoje tekstove uz odgovorajuću muzičku pratnju. Tu su se našli Grof Đuraz (30. maj), Vladimir Skočajić Skoča (31. maj), Ana Kolar (1. jun), Blogdan (2. jun), Goran Stojičić (3. jun), a sve se dešavalo u Art dvorištu Banskog dvora. U Art dvorištu bila sam prva tri dana, a definitivno bih izdvojila veče kad je tu bio Skoča. Čitao je svoje izabrane tekstove, a kako je u pozadini ili u srži svakog neka pjesma, nakon završenog čitanja, puštao bi upravo pjesmu oko koje se razvila čitava priča. Izbor muzike bio je odličan i stvarno je bilo pravo uživanje na ovaj način završiti drugi festivalski dan. Ovo je bio dio koji je možda i ponajbolje prikazao namjeru da ovaj festival bude osmišljen kao neposredno i opušteno druženje s autorima i upoznavanje s njihovim radom. Svakako nešto drugačije, zanimljivo i odlično kao završetak dana ispunjenog ranije pomenutim tipovima događaja.

IMG_-uk7zth-01

Ok, završeci festivalskih dana nisu bili u Art dvorištu, jer su se nakon Nota i slova dešavali i afteri na Art terasi, na kojima smo s uživanjem (ali stvarno ogromnim uživanjem) slušali Vanju i Sanju.

I kad sračunate vrijeme trajanja, ispada da se u Banskom dvoru provodilo preko 12 sati dnevno, od 10.00 ujutro, kad bi se otvarao sajamski dio, pa do nekad iza ponoći, kad bi završavao after. I imalo se snage i volje za sve. Jedva, ali imalo (to je dio objašnjenja zašto ovaj post stiže tek sad ― trebalo je dobrih sedam dana da se dođe sebi)! I to je možda i ponajbolji pokazatelj koliko je ovo bilo pet istinski fenomenalnih dana u Banjaluci. Imperativ je pokazao da se može organizovati događaj koji će biti i sajamske prirode, ali je i nadilaziti, pri čemu će taj sajamski dio biti i te kako smislen, i po cijenama i po izboru naslova koji su ponuđeni, a uz ostatak festivalskih aktivnosti (ja ovdje nisam stigla ni spomenuti sve, npr. radionice krativnog pisanja za djecu, lektiru u podne, promociju filma) pokazao je da je ovo zaista bio jedan originalan, široko zamišljen, vrlo obuhvatan i zanimljivo smišljen događaj (i kad je riječ o izboru izdavača, i kad je riječ o izboru autora, i kad je riječ o izboru prostora, i kad je riječ o raznim aktivnostima pored samog sajma) i da nam sad ostaje da stvarno s nestrpljenjem iščekujemo narednu godinu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

w

Povezivanje sa %s